Kada se govori o obrazovanju u Evropskoj uniji, mnogi bi ne razmišljajući rekli kako su sistemi obrazovanja u državama Evrope bolji od našeg. Zemlje Evropske unije već dugo ulažu u dalji razvoj i napredak svojih škola i univerziteta, te ih opremljuju računarskom opremom i raznim instrumentima koji omogućavaju kvalitetnije učenje i usavršavanje pojedinih veština. Osim toga što materijalno podržavaju obrazovne institucije, bave se i pitanjem metode podučavanja i načinom sticanja osnovnog, srednjeg i višeg obrazovanja koji se po mnogo čemu razlikuje u odnosu na naš.
Odlike obrazovnog sistema u Srbiji
Poznato nam je da Srbija dugi niz godina teži ka tome da se u svim pogledima približi zemljama Evrope, da poboljša ekonomski i socijalni status građana, te u skladu sa takvom težnjom poboljša i školovanje svog stanovništva. Ono što podrazumeva školovanje u Srbiji danas jesu pohađanje osnovne i srednje škole, a nakon njih i fakulteta.
Tokom tih, najčešće 12 godina (zavisi od toga da li je srednja škola trećeg ili četvrtog stepena), đaci imaju priliku da se sretnu sa mnogim predmetima. Nakon završene osnovne škole, imaju mogućnost da biraju da li će upisati neku od mnogobrojnih stručnih škola ili gimnaziju, koja pruža opštije znanje i samim tim bolju prohodnost na fakultete.

Kako bi Srbija napredovala na putu ka Evropskoj uniji, ugleda se na njihove sisteme, pa je u poslednjih nekoliko godina uvela neke novine, kao što je dualno obrazovanje po kom je najviše poznata Nemačka, ili još radi na uvođenju novih, na primer polaganje zajedničkog ispita na kraju srednjeg obrazovanja, nama poznatijeg kao državna matura. Ovakav model procene stečenog znanja nakon završetka jednog dela školovanja je već zastupljen u državama poput Češke i Poljske, ili nama geografski bližim, Hrvatske i Slovenije.
Potreba za reformama
Smatram da obrazovni sistem u Srbiji i nije toliko loš koliko ljudi misle. On je takav da učenicima pruža široko znanje i priliku da se upoznamo sa različitim kulturnim i naučnim oblastima i proširimo svoje vidike. Ono što kod nas predstavlja problem je to što mi, učenici, a možda i neki profesori, ne umemo na pravi način sve to da iskoristimo.
Potrebno je pristupiti učenju i podučavanju temeljnije i posvećenije. Mnogi tvrde i da su učenici preopterećeni tolikim brojem predmeta, sa čim se slažem, ali ne u potpunosti. Na primer, gimnazija je takva da ima zadatak da pripremi učenike za bilo koje zanimanje koje mogu odabrati. U skladu sa obrazovnim profilom treba koncipirati i gradivo na pravi način.

Mislim da sve predviđene nastavne jedinice treba preći na način na koji će učenici sistematski naučiti i na osnovu razumevanja i logičkog razmišljanja usvojiti potrebno znanje, a ne forsirati da napamet uče definicije i formule, koje će se nakon kratkog vremena i zaboraviti. Toliki broj predmeta može biti uzrok pogrešnom pristupu učenja, ali se dobrom organizacijom i možda „doterivanjem“ plana i programa pojedinih smerova može rešiti.
Obrazovni sistemi EU
Kada je o Evropskoj uniji reč, postoje različiti modeli po kojima škole različitih država funkcionišu. One svojim učenicima pružaju mnogo mogućnosti za lični napredak i usavršavanje. Postoji veliki broj programa za razmene, gde se dobija prilika za upoznavanje sa drugim jezikom i kulturom, uspostavljanje novih kontakata i prijateljsta.
Škole u Evropi su odlično opremljene raznom opremom za vršenje eksperimenata ili obavljanje kompjuterskih zadataka, ali i prostorijama za različite aktivnosti, poput muzičkih, likovnih ili sportskih. Evropski univerziteti, kao najstariji u svetu, imaju dugu tradiciju školovanja uspešnih ljudi i nude različite smerove, od društvenih nauka i jezika, preko prirodnih, do izučavanja poslovnih i ekonomskih oblasti.
Postoji mnogo fondova za stipendiranje koji mogu nadomestiti troškove studiranja. Ono što je po mommišljenju najznačajnije jeste to što je stečena diploma u nekoj od država koje pripadaju Uniji, prihvaćena i u ostalim državama koje su njene članice.

Postepene i promišljene promene
Činjenica je da su zemlje koje su ekonomski naprednije, poput Nemačke, Francuske i drugih, imale mogućnosti da svom stanovništvu obezbede dobro školovanje i dalji napredak školstva brže nego one koje nisu na njihovom nivou razvijenosti, poput nas.
Treba da nastavimo da se ugledamo na njih, s obzirom na to da imaju neke od vodećih sistema obrazovanja na svetu, ali da eventualne promene uvodimo postepeno i promišljeno, jer smo navikli na naš dugogodišnji sistem, koji se vremenom nije preterano menjao.
Smatram da je dobro i opredeliti se za studiranje u Evropi, zbog usavršavanja stranih jezika, širenja znanja i o nekoj drugoj kulturi i tradiciji i stvaranja potpunije slike o svetu u kom živimo. Evropa ima mnogo toga da ponudi učenicima i studentima, pa bi iz tog razloga trebalo raditi na jačanju veza između naših i stranih škola, ali i promovisanju i razvijanju onih koje mi imamo.
Ovaj tekst nastao je u okviru projekta “Evropska perspektiva mladih u Srbiji: Zašto je Evropska unija značajna za mlade u našoj zemlji” finansiran je iz budžeta Republike Srbije – Ministarstvo za evropske integracije. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu ne izražavaju nužno stavove organa koji je dodelio sredstva.

            
		








